Film scenarista i redatelja Jakova Sedlara želi na svjetlo dana dati do sada malo poznate ili potpuno nepoznate činjenice djelovanja sestara milosrdnica koje su tijekom Drugog svjetskog rata na inicijativu i potporu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca spasile 309 Židova. U četrdesetak minuta daje se kratki osvrt na početak djelovanja sestara milosrdnica u Zagrebu na prosvjetnom planu, a potom i zbrinjavanju bolesnih koje su započele u svom samostanu u Frankopanskoj. Potom se gledateljstvo upoznaje s gradnjom i organizacijom rada Bolnice sestara milosrdnica, a u središnjem dijelu je djelovanje bolnice i sestara u vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se pod raznim dijagnozama, često i izmišljenim u bolnicu sklanjali Židovi. Njihove troškove je isprva plaćala Židovska općina, a od 1943. nadbiskup Stepinac. Zahvaljujući besprijekornoj organizaciji na čelu sa s. Bogoljubom Jazvo, svi su u bolnici dobili potrebnu skrb i zaštitu, a ni jedan slučaj nije otkriven tadašnjim vlastima. Sve iznesene činjenice bogato su potkrijepljene dokumentacijom koju je marno godinama istraživao odvjetnik Marko Danon u arhivima. Film donosi i vrlo emotivno svjedočenje Mira Romana čija se majka u visokom stupnju trudnoće uspjela spasiti iz vlaka koji je prevozio Židove iz Sarajeva u Auschwitz, te se u Zagrebu domogla bolnice u Vinogradskoj gdje je Miro rođen, a onda pak zahvaljujući s. Jazvo uspjela pobjeći iz nje.
Comments